Paulina Jazvić pokušava ugurati idealno žensko tijelo, kakvim je smatrano tijelo lutke Barbie, unutar bijelog IKEA okvira. Barbie pruža otpor, pa ju se ukalupljuje lomeći joj noge i vrat. Upotrijebljene cipele uz tekstualne poruke, stvaraju pak instalaciju dnevničkog karaktera. Elena Skoko (SUGARBABE) izjednačava stav sa životnim stilom. Performansima, koncertima i urbanim akcijama naglašava i vlastiti urbani identitet. Serija video radova "Contemporary Laziness", od kojih su dva uključena u ovu izložbu (Rita sleeping i Miss Cencetti waiting), posvećena je prijateljima koji su joj i glavna inspiracija.
Novom prostornom instalacijom, 'Little Menu' osmišljenom za prostor Studija Josip Račić već nadasve afirmirana umjetnica mlađe generacije Paulina Jazvić nastavlja, zapravo, konceptualno-vizualiziran niz sakupljačkih izložbi koje pratimo od 'Male prodavaonice užasa' (2002), potom zajedničke izložbe sa Sandrom Juranić u Galeriji Galženica (2003), odnosno radova 'O čemu razmišljam u kupaonici', kao i 'Housewife of Croati'a (2003, 2004).
Riječ je o relacijskom radu, osobnih, izrazito auto-refleksivnih svojstava i tipične (auto)ironijske postmoderne narativnosti, dok je svoj odnos prema radu i odnosima spram realnosti umjetnica ovako objasnila: 'Važno mi je da u onome što radim postoji priča, da iskažem svoj stav prema onome što me potaklo na konkretan rad. Gledam oko sebe, šećem se i zapažam stvari; često ih sakupljam kako bi ih upotrijebila u realizaciji zamišljene instalacije.'
Sakupljačka komponenta, možda čak i opsesivnih svojstava prisutna je i u ovome radu. Tu su već poznati materijali: pleksiglas, staklo, plastika te raznovrsni predmeti, tkanine, tanjuri, čavli, posude s vodom, čipka, cigarete, pažljivo servirani na bijelom stolu s osam stolica. Odnos prema readymadeu drukčiji je od onog iz povijesnih avangardi. Paulina Jazvić sa svojim sakupljačkim darom i promjenom konteksta upotrebnih predmeta, odnosno serviranjem hladnih i neobičnih, zapravo čak, morbidno-nadrealnih jela plete svoje relacijske priče koje propitkuju vrlo ironično, ako ne i cinično njezine uloge u svakodnevnom životu: žene, majke, umjetnice, predavačice na fakultetu, odnosno njezine odnose prema djetetu, muškarcima, ženama, majčinstvu, tradiciji, slikarstvu i umjetnosti, robnim markama i cigaretama iz čega se može izvesti niz drugih odnosa i struktura tranzicijskog društva koje se ne pokušava promijeniti - u njemu valja preživjeti.
Promjenom konteksta umjetnica mijenja sadržaj i vizualnu situaciju, a organiziranjem neživih predmeta ostvaruje nadstvaran ugođaj i djelomično prisvojenu estetiku. Prevladava bijela ne-boja. A na tanjuru možete dobiti plastičnu bebu ili čavle; serviran je i prozirni pladanj pun zapletenih barbyka, ali i umotani poklon. Pozvani ste na večeru. Kušajte. Nadamo se da Vam neće pozliti.' Moderna galerija
Paulina Jazvić, rođena 1973. u Zagrebu, diplomirala je Dizajn odjeće i tekstila na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1995., a grafiku na ALU Zagreb 2001. godine u klasi prof. Šuteja. Članica je HDLU-a i ZUH-a, a do sad je osvojila sljedeće nagrade: Cristal Label – Nagrada TTF-a 1994., Smirnoff International Fashion Award 1994., Grand Prix Golden Line – Opatija 1994., Nagradu na Trienalu crteža Likovne akademije 1999., te Rektorovu nagradu 2000. godine.
U instalacijama sastavljenim od različitih materijala, nađenih i napravljenih predmeta koje je umjetnica nedavno realizirala u Galeriji Matice Hrvatske, klubu Močvara i Galeriji VN dominira sakupljački element.
Umjetnica je za svoj rad do sada primila niz nagrada: 1994 Cristal Label, TTF Zagreb; Smirnoff International Fashion Award, Zagreb; i Grand Prix Golden Line, Opatija; 1999. Nagrada Trienala crteža Likovne akademije; 2000. Rektorova Nagrada, Zagreb.
Predmeti iz svakodnevice autorskom intervencijom prebačeni su u domenu umjetnosti, stvarajući novu atmosferu jakog kolorističkog naboja i poprimajući novi smisao suprotan stereotipima.
Paulina Jazvić napravila je korak dalje u istraživanju prostora u odnosu na svoje prethodne radove. Pomoću prikupljenih starih predmeta, igračaka, lutaka i cipela starih mehanizama poput gramofona ova je mlada umjetnica ostvarila ambijent vrlo suptilne atmosfere, karakteristične za kazalište sjena.